SRD “Udica” iz Malog Lošinja osnovano je 1948. godine, ali tek 1957. organizira IV. Europsko Prvenstvo u povodnom ribolovu, neslužbeno svjetsko prvenstvo jer je nastupila u to vrijeme najjača prekomorska zemlja u pododnim sportovima, Sjedinjene Američke Države. Sudjelovalo je 6 od prijavljenih 8 zemalja, sa ukupno 43 podvodna ribolovca. Lovilo se na terenima Punta Križe, a ukupni ulov iznosio je nevjerovatnih 930kg ribe.
Ovo natjecanje bilo je uvertira za svijetlu budućnost natjecanja u podvodnom ribolovu u Malom Lošinju, što će se pokazati kroz naredne godine.
Dubravko i Vlado Balenović, čiji je otac Zvonko tada bio član reprezentacije Jugoslavije u podvodnom ribolovu, a koji su također bili uspješni podvodni ribolovci došli su na ideju da se organizira natjecanje u podvodnom ribolovu na Lošinju, uoči Nove Godine, jer u to vrijeme na Lošinju prevladava ugodna I blaga klima, a podmorje akvatorija je bogato ribom. Ono što su zamislili, već slijedeće godine su uspjeli ostvariti. Datum je određen, 31.12.1960.
Ideja je bila jedinstvena i prihvaćena, potpomognuta od svih članova društva, društvenih organizacija te privrednih, posebno HP “Jadranka” i Turističkog društva, čiji je tajnik bio Zvonko Balenović.
Pomoć organizaciji pružili su i iz redakcije riječkog “Novog Lista”, te “Plavih puteva”.
Kao prijelazni pehar ustaljen je trofej “šargi na ostima”, rad akademskog kipara Vinka Matkovića.
Tog jutra na Staru godinu 1960., uz sunčan dan i jaku buru, u 9:15 sati iz Malološinjske luke isplovio je matični brod “Barban” s osam podvodnih riboloaca, iz Malog i Velog Lošinja, Rijeke i Zagreba.
Lovilo se na terenima uz Osor, koji su donekle zaštićeni od bure uz temperaturu mora od 15 stupnjeva. U to vrijeme odijela za ronjenje su se tek počela proizvoditi, bila su kruta i neudobna, a umjesto čarapa su mnogi koristili najlonske vrećice. Puške su bile domaće proizvodnje, uglavnom zračne ili na čeličnu oprugu.
Natjecanje je trajalo do 15 sati, a pobjedu su odnijeli Jerko Domančić i Dubravko Balenović, članovi ekipe “Rijeka”.
Već slijedeće godine zanimanje za novogodišnji kup gradova porastao je u zemlji i inozemstvu, pa je svoj nastup prijavilo 20 ekipa, od kojih je nastupilo 15. Pokrovitelj natjecanja je bila redakcija “Plavih puteva” iz Rijeke. Zanimljivost ovog prvenstva su bili mladi 15-godišnji Mario Taravito, te Astrid Armanda, prva žena na natjecanjima.
Prvi put su televizijske kamere ovjekovječila ovo natjecanje.
Već u trećem izdanju Kup Gradova poprima veliki međunarodni značaj, nastupilo je 36 ekipa, od čega 26 iz inozemstva. Sve to pridonijelo je velikoj reputaciji Kupa Gradova, uspoređujuću ga sa europskim, pa čak i sa svjetskim prvenstvom, a turistički značaj je bio ogroman.
Uzorna organizacija, jaka konkurencija bili su preduvjet uspješnom razvoju ovog prvenstva.
Slijedeće godine broj prijava stvara probleme organizatorima, prijavilo se čak 50 ekipa.
To je otklonilo svaku sumnju, Kup Gradova postao je najmasovnije i najatraktivnije natjecanje podvodnih ribolovaca u svijetu! Oduševljenje organizacijom za koju je utvrđeno da u svijetu ne postoji
ništa slično vinulo je ovo natjecanje u neslućene visine, a samim time dalo poticaj organizatorima za usavršavanje i neke nove ideje. Jedna je uskoro realizirana.
1965. godine odlučuju Kup Gradova zamijeniti zimskim Kupom Nacija, neslužbenim zimskim prvenstvom europe. Za pobjednika Kupa Nacija namijenjen je posebni trofej “Podvodni Lovac”.
Sudjelovalo je 8 reprezentacija, a pobjedu odnosi Italija.
Slijedeće godine Međunarodna Unija turističkih organizacija proglašava 1967. godinu Međunarodnom Turističkom Godinom i odlučuje da se otvorenje održi u Malom Lošinju. U program se vraćaju oba natjecanja: 6. novogodišnji kup gradova i 2. zimski kup nacija. Kup gradova održan je 30.12., a kup nacija 31.12. Od tog perioda se redovito održavaju paralelno oba natjecanja, a interes u zemlji i inozemstvu je sve veći. 1968. godine Kup Gradova se pomiče na 29.12., a Kup Nacija 30.12., što će zadržati termin ubuduće, a iste godine organiziran je doček Nove Godine u novoizgrađenom hotelu “Bellevue”. Do 1977. ceremonija otvaranja natjecanja, vaganje ulova i ostali sadržaji obavljali su se na gradskom trgu u Malom Lošinju. Od 1978. sva zbivanja premještena su u novoizgrađenu sportsku dvoranu na predjelu Bočac.
Zbog ratnih događanja 1991., održava se samo Kup Gradova u vrlo skromnim uvjetima, sa samo 18 prijavljenih ekipa koje su svojim nastupom iskazale želju da se duga i vrijedna tradicija ne prekida.
Već 1993. vraćaju se oba natjecanja a po prvi put nastupa I reprezentacija Hrvatske u sastavu Frane Zanki, Branko Ikić i Livio Fiorentin, te ostvaruje i prvu pobjedu. Dominacija i premoć naše reprezentacije pokazati će se i kroz naredni period.
Natjecanja opet uživaju veliki ugled i broj ekipa se povećava iz godine u godinu.
Matični brod “Marina”, najstariji trajekt na jadranu bio je (i ostao) simbol ovih prvenstava, jer osim što je prevozio ribolovce do zone natjecanja i natrag, na njemu su se ribolovci družili, upoznavali što je svima ostalo u trajnom sjećanju.
Kroz sve te godine natjecatelje su svojim barkama pratili vjerni barkarioli, neumorni morski vukovi, koji se nisu ustručavali izaći na otvoreno more, po svakakvim vremenskim uvjetima. Njihov doprinos je jedan od značajnih segmenata cjelokupne organizacije.
Novija vremena, opustošene pozicije s ribom, i mnoštvo raznih razloga uvjetovalo je da se promijene i pravila natjecanja, pa su se tako umjesto sporih barki i barkariola, počeli koristiti brzi gliseri, kako bi se obišlo što više pozicija, te ostvarilo kakav-takav ulov. Životni uvjeti, gobalna kriza, ostavila je traga i na natjecanjima pa se na kupovima okupljalo sve manje ekipa, a kup nacija je ugašen zbog manjka interesa reprezentacija.
Tako 2011. kup gradova nije održan zbog mnoštva navedenih razloga, što je izazvalo brojne proteste javnosti.
2012. godine izabrano je novo vodstvo kluba, nekolicina mladih entuzijasta, odreda podvodnih ribolovaca koji su odlučili da se tradicija mora nastaviti i snažnim angažmanom odlučili već od ove godine ponovno pokrenuti Kup Gradova koji će se održati 30.12.2012.
Vjerujemo u ponovni uspjeh ove tradicije i nadamo se da će opet Mali Lošinj postati svjetska prijestolnica podvodnog ribolova.
S.B.